Kaldir

Kaldir je smješten na uzvisini pet kilometara jugoistočno od Motovuna. Uzvisina je najvjerojatnije bila naseljena već u prapovijesti, a naselje se prvi put spominje 1258. Potpadao je pod upravu Motovuna, pa je cijelu svoju povijest dijelio s gradom na susjednom brdu koji je 1276. stao pod vrhovnu vlast Venecije, pod čijom je upravo bio sve do njenog pada 1797.  Župa Kaldir osnovana je 1550. najvjerojatnije za stanovništvo pristiglo tih godina iz hrvatskih krajeva koje su zauzeli Turci.

 ŽUPNA CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA

 Crkva Sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1873., najvjerojatnije na mjestu starije, a 1875. blagoslovio ju je znameniti istarski biskup Juraj Dobrila. Iz starije kaldirske crkve sačuvana je slika Sv. Ivana Krstitelja koja se danas nalazi u crkvi Sv. Stjepana u Motovunu. Kaldirska župna crkva obnavljana je 1923. i 1985. Uz crkvu je 1915. podignut 25 metara visok zvonik.

 CRKVA PRESVETOG TROJSTVA

 Na ulazu u Kaldir nalazi se kapelica Srca Isusova iz 1907., a nasuprot groblja je Crkva Presvetog Trojstva izgrađena, zapravo temeljito obnovljena, 1909. na mjestu starije iz koje potječe kamena posuda za blagoslovljenu vodu datirana glagoljskim natpisom iz 1594. Oltar joj krasi slika Presvetog Trojstva koju je u 19. stoljeću naslikao Motovunac Giovanni Bastista Corner.

 VINO I VOĆE

Blaga klima pogoduje poljoprivredi, poglavito voćarstvu, koje njeguje veći broj domaćinstava u okolici Kladira. Zahvaljujući njima Kaldir je postao najpoznatiji voćarski kraj u Istri, a Kaldirština daje gotovo 70 posto voćarske proizvodnje u Istri. Na ovom prostoru zajedno uspijevaju kontinentalne sorte: jabuke, šljive, kruške, breskve i marelice, te mediteranske sorte: masline, smokve i trešnje, a u okolici se pronalaze i tartufi.

  KALDIRSKI ŠTRIGUN

 U Kaldiru je 1657. provedena istraga protiv Ivice Spozara koji je posjećivao bolesnike, skupljao podatke o njihovoj bolesti, a zatim odlazio na „križišća“, raskrižja putove, i po povratku oboljelomu donosio vijest da neće umrijeti. „Kaldirski štrigun“ bio je toliko  obljubljen među narodom da su se oboljeli seljaci prije obraćali njemu nego župniku. To naravno nije moglo promaći crkvenim vlastima pa su provele istragu. Nažalost nije poznato kako je okončana i je li „štrigun“ kažnjen.